vijesti www.metkovic.hr

 Jezik

Tko je, zapravo, pregazio Neretvu?

Metković, 17.3.2015. - U posljednjemu smo ovogodišnjem danu Dana hrvatskoga jezika koji kulminiraju današnjim nadnevkom kada je (kako kome) davne 1967. donesena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, kojom se u tim olovnim vremenima tražio ravnopravan položaj hrvatskoga jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskoga jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te puna afirmacija hrvatskoga jezika u svim sferama života. Kakve to veze ima s Neretvom i Neretvancem?
   Ima, jer prema tumačenju dr. sc. Domagoja Vidovića Neretvu je (jezično) pobijedio doseljenik u neretvansku dolinu. Evo kako:
   „Sufiks -anac uglavnom služi za imenovanje doseljenika. Tako je Splićanac ili Omišanac Splićanin ili Omišanin koji se doselio, primjerice, na Brač, a Neretvanac bi bio doseljenik iz Neretve recimo na Pelješac. Taj sufiks može biti i hipokorističan pa kad se tijekom otvaranja knjižnice u Metkoviću don Mihovil Pavlinović obraćao „Neretvancima“ zapravo im je tepao. Ovo je drugo vjerojatno povezano s imenom kluba. Inače u Potomju Neretvane zovu Neretavci, što mi je bio zanimljiv podatak jer je najstariji potvrđeni ktetik (15. st.) bio neretavski te je očito nekoć postojao i etnik Neretavac koji je preživio na Pelješcu“ – kaže dr. Vidović.
   Naravno, sve ovo nema nikakve veze s činjenicom da je Neretvanac s 5 : 1 (pravopis kaže da trebaju razmaci oko dvotočke) deklasirao Neretvu, no zanimljivo je znati otkud u nam Neretvanac, iako se to ne odnosi na samo ime opuzenskoga kluba koji ga je dobio u jednom povijesnom trenutku i imao sreću da mu ga politika nije prekrojila, kao što je Naronu u Neretvu. Inače, u dolini Neretve trajni je prijepor oko toga tko je veći Dalmatinac i ikavac. Tako Opuzenci ni u posljednjemu stadiju delirium tremensa neće reči rijeka nego rika, želeći tako dokazati svoje dalmatinstvo, zanemarujući činjenicu da su Opuzen naselili prebjezi iz Gabele s kojima je ostalo živjeti nešto mletačkih vojnika. O tome svjedoči ime crkve sv. Stjepana te opuzenska prezimena. U Metkoviću, koji je još šarolikije naseljen, smatra se da na desnoj obali Neretve žive ikavci, a na lijevoj ijekavci, što nije potpuno točno, ali se to ponekad koristi kao dokaz vlastite dalmatinske autohtonosti, premda najveći dio današnjih Metkovaca podrijetlo vuče iz Hercegovine, bilo istočne, bilo zapadne.
   U ovu se zamršenu priču izvrsno uklapa jedan naš Neretvanin, za kojega Neretvani (u trci za stjecajem novčanih, političkih i inih probitaka) malo mare. Bit će da mnogi i ne znaju za njega.
   U HRT-ovoj emisiji Jezik za svakoga Domagoj Vidović upoznaje nas s Petrom Tutavcem Bilićem, autorom jedinoga hrvatskoga ikavskog pravopisa. O njemu je preklani u Metkoviću bio znanstveni skup, a ovih dana u Zagrebu je predstavljen Zbornik radova o Tutavcu i njegovu djelu. Zanimljivo je da je Tutavac svoj pravopis napravio živeći u Argentini te da je za svoj prevoditeljski rad u toj svojoj novoj domovini odlikovan visokim državnim odličjem, dok mi u Neretvi (Hrvatsku da ni ne spominjemo) jedva čusmo za njega. Eto, tako je ijekavac Tutavac zadužio hrvatsku ikavicu oko koje se neki otimaju iz potpuno nejezičnih razloga. Inače, doseljenici u dolinu Neretve i rubna područja, kao što je Slivno, iz Popova polja došli su kao ijekavci, premda su do provale Turaka bili ikavci, o čemu svjedoče očuvani zapisi iz toga vremena.