Metković,
14.3.2015. - Ožujak je mjesec u kojemu se obilježava Međunarodni dan osoba s Downovim sindromom (World Down Syndrome Day), a nadnevak 21. ožujka simbolizira tri reprodukcije 21. kromosoma, što je glavno genetsko obilježje osoba s Downovim sindromom.
Posljednjih deset godina napravljen je pomak u obrazovanju djece s Downovim sindromom. Prije je bila rijetkost naći dijete s Downovim sindromom u redovnoj školi, no danas sve više djece, zahvaljujući ranoj intervenciji, može učiti sa svojim vršnjacima u redovnom razredu po prilagođenom programu i uz pomoćnika u nastavi. Taj oblik školovanja pokazao se i u svijetu daleko najboljim. Dijete s Downovim sindromom može učiti, slušati i napredovati, ne samo u socijalnim vještinama nego i intelektualno. Djeca s Downovim sindromom jako su vrijedna i uporna pa mogu naučiti i spoznati puno više nego što se mislilo i što se u nekim knjigama i danas može naći. Povećanim brojem djece u redovnim školama, bilo kroz potpunu ili djelomičnu integraciju, djeca/mladi s Downovim sindromom pohađaju i srednje škole, najčešće strukovne.
Što konkretno možete napraviti? Ako želite pomoći, onda idemo zajedno mijenjati svijet. Svijet se najbolje mijenja ako su naša djeca integrirana od malih nogu. Ako u vrtiću imate dijete s Downovim sindromom, druga djeca u vrtiću će ga prihvatiti, polako će ga prihvatiti i roditelji te druge djece. Ako imate dijete s Downovim sindromom u redovnoj školi, prihvatit će ga druga djeca u razredu, prihvatit će ga i roditelji te djece. Djeca u razredu sigurno će biti bolja i izrastat će u bolje ljude jer će svaki dan vidjeti što je to upornost, što je to trud, što je to boriti se sa svojim teškoćama, a biti raspoložen, nasmijan, spreman za učenje, za novo. Ta će djeca danas-sutra biti ljudi koji će imati svoju djecu, koji će raditi, neki od njih će imati prilike učiti nove naraštaje, možda će netko učiti neko novo dijete s teškoćama, netko će imati prilike predlagati i mijenjati zakone, netko će zapošljavati ili imati prilike poticati zapošljavanje osoba s Downovim sindromom, a netko će se možda odlučiti posvojiti dijete s Downovim sindromom.
Važno je da kampanjama i navedenim promjenama ukažemo na to da osoba s Downovim sindromom ima iste potrebe kao i svatko od nas, bio on dijete, mlada ili odrasla osoba. Iste su socijalne i emotivne potrebe, iste su potrebe za punim i ispunjenim životom. Oni žele biti uključeni u zajednicu u kojoj žive i, naravno, žele biti korisni građani, a na nama je da im to i osiguramo i omogućimo. Granice su puno puta u nama, a ne u njima.
Jedan od naših zadataka je i osvještavanje javnosti o svim teškoćama i preprekama s kojima se susreću osobe Downovim sindromom, kako bi mogle ostvariti svoje potencijale, tj. mogućnost redovnog polaska u predškolske i školske ustanove, zapošljavanja, ostvarivanja prava na samostalan život…
Danijela Raič, bacc. occupational th.