Metković, 5.3.2015. - Na poziv svoga bivšega studenta Mislava Gluščevića, sinoć je u Galeriji GKS-a dr. sc. Ivica Puljak, redoviti profesor fizike na splitskome FESB-u i dugogodišnji koordinator tima znanstvenika na ženevskom CERN-u, održao zanimljivo predavanje o svemiru koje se sastojalo iz dvaju dijelova.
    U prvome je dijelu prof. Puljak na vrlo plastičan način posjetitelje različite dobi i obrazovanja uveo u priču o neshvatljivim svemirskim prostranstvima, o kojima još uvijek znamo vrlo malo. Sve je to potkrijepio brojevima koji u pravilu imaju na desetke nula, a da bi bili razumljiviji često je posezao za zanimljivim i ponekad nevjerojatnim primjerima. Rekao je da je cijeli svemir izgrađen o atoma, koji se opet dijele na manje i još manje čestice. Zanimljivo je bilo kada je pitao koliko ljudsko tijelo ima atoma i koliku energiju oni imaju. Odgovor je nevjerojatan jer je energija svih atoma čovjeka mase 100 kg tolika da bi bila dovoljna za ukupnu godišnju potrošnju energije u Kanadi. Drugi je primjer, također nevjerojatan. Rekao je da kada bi atom uvećali tako da jezgra bude veličine lopte za pilates smještene u Metkoviću, tada bi elektroni oko nje kružili putanjom koja bi prolazila kroz Makarsku. To znači da je atom jedna velika praznina, a budući da je sve izgrađeno od atoma sve oko nas je ništa, čak i mi sami. Ipak, prstom možemo dodirnuti i osjetiti zid. Za to su „krive“ sile koje upravljaju svime: elektromagnetska, gravitacijska, jaka nuklearna i slaba nuklearna sila.
    Drugi dio predavanja nije bio ništa manje zanimljiv, možda i zanimljiviji. Prof. Puljak je objasnio čime se on i njegovih 10 000 kolega iz cijeloga svijeta bavi u CERN-u. Manje-više svi znaju da je na granici Švicarske i Francuske 100 metara pod zemljom izgrađen najveći znanstveni instrument – Veliki sudarač kojim znanstvenici već dvadeset godina nastoje dokazati postojanje čestice koja drugim česticama daje masu. Izgleda da se u tome uspjelo prije dvije i pol godine jer je u više neovisnih pokusa dokazano da „tamo negdje ima ono nešto“ – čestica Higgsov bozon, koja je ime dobila prema Peteru Higgsu, dobitniku Nobelove nagrade za fiziku 2013. jer je teoretski dokazao njezino postojanje.
    Kakvu korist svi mi imamo od potrage za tzv. Božjom česticom? Spomenimo samo – World Wide Web – svjetsku mrežu povezanih računala (pojednostavljeno rečeno internet) koja je razvijena baš za potrebe onih 10 000 znanstvenika koji su rasuti svijetom tragali za dokazom postojanja čestice čije postojanje znanstvenicima objašnjava puno toga, a nama običnim ljudima donosi internet, GPS i sl.
    Predugo bi trajalo, ovako laički, opisivati to zanimljivo predavanje pa ćemo uskoro postaviti vezu prema njemu na Youtubeu.