Metković, 26.8.2012. - Neki će se možda sjetiti toga Svetoga Ilije 1969. Dernek su vlasti već odavna bile prebacile na dvajesedmi sedmoga pa je Ilija ostavljen onomu zbog čega ga se i slavi. Ipak, taj je dan 1969. nosio još nešto.
   Nije bilo intreneta, kabovske… Nije bilo ni televizije u boji, a crno-bijelih TV prijamnika u Metkoviću je tada bilo barem deset puta manje nego danas računala. Uvečer toga Ilije vladalo je uzbuđenje. Bdjelo se pred crno-bijelom ekranom razlučivosti 625 linija koje su se osvježavale 25 puta u sekundi. Čekao se trenutak kada će čovjek prvi put nogom kročiti na nebesko tijelo na kojemu nije rođen.
   Ta crno-bijela (više sivo nego crno) isprekidana slika Neila Armstronga kako se niz metalne skale spušta na površinu Mjeseca i izgovara poznatu rečenicu o malome koraku za čovjeka, ali ogromnome skoku za čovječanstvo obilježila je početak jednoga razdoblja komu je jučer došao (simboličan) kraj. Jučer je umro starac kojega svi želimo pamtiti s gornje slike. Umrla je Jaka Ruka jednoga svijeta koji nam je ulijevao nadu, ali i nagoviještao zebnju, o kojemu je davno Kišević napisao pjesmu U ovo vrijeme svemira, u ovo vrijeme nemira, u ovo vrijeme kad lira nikoga ne dira… Ugasle su plave oči u kojima se prije više od 40 godina ogledao naš Blue Marble, naša plava frnja, tek zrno prašine u Svemiru.