Metković, 17.7.2012. - Kada se u veljači 1971. u izlogu neobična metkovskoga dućana na Trgu kralja Tomislava, u kojem se moglo kupiti sumpreš, rešo ili žarulju, pojavila 31 centimetar široka i isto toliko centimetara visoka, u plavome tonu dizajnirana, omotnica LP ploče Deep Purple in rock značilo je to da je naš gradić, koji je baš te '71. premašio 7000 stanovnika, s polugodišnjim zakašnjenjem zakoračio u svijet.
   Mislim da oprezan Razvitkov poslovođa nije bio naručio više od pet primjeraka te, sada već kultne, ploče pa smo nas nekolicina ponosno šetali gradom noseći je pod rukom, da nas svi vide (pokušajte to danas s bilo kojim CD-om ili memory stickom).
  Petorica dugokosih Engleza drznula su se svoje likove „uklesati“ u jedan američki simbol kao što je Mount Rushmore. Bio je to, naravno, marketinški trik (što danas živimo svakoga dana) no ta su petorica ovaj svijet učinila ljepšim. Tako i naš grad. Nije tu bilo podvale, videospota koji će ti od nikakve pjesme (glazbe) učiniti hit. Izvoli majstore, evo ti gitara, orgulje, bubanj i glas pa pokaži što znaš. Maestro John Lord na svome je Hammondu (zna li još tko što je to?) stvarao čuda. Godinu dana nakon što sam čuo The child in time slučajno sam naletio na legendarni album Concerto for Group and Orchestra na kojemu su ti „klinci“ iz Deep Purplea svirali u londonskome Royal Albert Hallu skupa s Kraljevskim filharmonijskim orkestrom pod ravnanjem Malcolma Arnolda. Izvodili su kompoziciju Johna Lorda koji je uspio povezati rock s klasikom.
  Zbogom maestro iz maloga grada za koji nikada nisi čuo, ali jest on za tebe.
Ivica Puljan