vijesti www.metkovic.hr

 Narona

Stoljetni san ili ...?

Metković, 8.5.2008. - Bez ikakve namjere kvarenja susjedskih odnosa između Metkovića i Opuzena ne možemo ne komentirati izjavu opuzenskoga gradonačelnika Ive Mihaljevića koja je nedavno objavljena u tisku. Gospodin Mihaljević kaže: Na Liviju smo posebno ponosni, jer je postavljanje njezina kipa na našem trgu stoljetni san svih generacija Opuzenaca, pa i mene samoga, jer sam još kao dijete često slušao o tome.
Stoljetni san svih Opuzenaca trebao bi biti dolazak autoceste, možda most preko Neretve, izgradnja kanalizacije ili što slično što bi poboljšalo kvalitetu života građanima Opuzena. Ako je postavljanje toga kipa, makar i bez glave, na novouređeni opuzenski trg zaista bio stoljetni san, kako to da se tako nemarno odnosilo prema njemu. Kip je pitajbogakoliko stajao uz dno stubišta Gradske vijećnice, a da nikome nije padalo na pamet primjereno ga zaštititi. A da ga se je htjelo postaviti na trg, bar to je bilo lako u vrijeme komunizma. Sigurno bi lakše prošla akcija postavljanja kipa rimske carice nego, recimo, kralja Tomislava, čije ime trg nosi. Uostalom, staviti Livijin kip uz crkvu Sv. Stjepana, prvoga kršćanskog mučenika, u najmanju ruku je neumjesno. Opuzen ima prekrasan trg, no iz nekog drugog vremena pa postavljanje kipa, za kojeg se do 2001. ni nije znalo da je Livijin, čini nam se silovanjem povijesti. O šteti koja će nastati bude li se originalna glava trebala vratiti u oxfordski Ashmolean muzej, nećemo ni govoriti. Na koncu, ne radi se ni o kakvom sporu između Metkovića i Opuzena. Svi nalazi iz Vida vlasništvo su Republike Hrvatske koja je skrb o njima povjerila Ministarstvu kulture.
Otpisan
Tiberijev torzo već je postavljen na trg i stoji na otvorenome, kao što je i prije stajao pred zgradom Vijećnice. Uspoređujući njegovo stanje sa stanjem Augustova kipa što se nalazi u Muzeju Narona, vidljivo je da je jako oštećen. To se vidi i po pterigi pronađenoj u istraživanjima 1995./96. koja je umetnuta u odljev iz Muzeja, tj. nedostaje na originalu. Znači Tiberijev će torzo i dalje stajati na otvorenome i propadati, a u muzeju će biti odljev sa originalnim nogama.

Oxford-Opuzen Livija*
Augusteum Narone morao je imati i kip Augustove žene Livije. Njezin kult u Naroni potvrđivali su natpisi i portret u Ashmolean muzeju u Oxfordu, koji je bio pribavio Sir Arthur Evans u Naroni 1878. (prethodno ga je bio uočio Mihovil Glavinić, u jesen 1874.).
Nastojanje da pronađemo torzo koji bi odgovarao oxfordskoj glavi trajalo je dugo i izazvalo veliku pozornost medija, kako hrvatskih tako i britanskih. Amanda Claridge je svojim zapažanjima o tehnici rada na mramornomu kipu pridonijela uspjehu u potrazi za tipom torza koji bi pouzdano odgovarao oxfordskoj glavi. Kako takva pouzdana nije bilo među torzima koje sam otkopao u Augusteumu u Naroni, konačno sam se okrenuo prema kipu koji je bio nađen u Naroni, a sačuvan u Opuzenu, ali za koji se nije točno znalo ni gdje ni kada je nađen u Naroni. Nenad Cambi ga je svojevremeno datirao u 2. st., te ostavio mogućnost da bi pripadao nekoj carici.
U ponedjeljak 22. siječnja 2001., otprilike u podne, postavili smo kopiju oxfordske glave na opuzenski torzo i spoj je bio perfektan. Sve je odgovaralo našem predviđanju o tome kakav bi trebao biti kompatibilni torzo za oxfordsku glavu i spoj je potvrdio našu rekonstrukciju nedostajućega dijela oxfordske glave: ona nije bila pokrivena velom. Veličina i oblik, kao i stepeničasto uređenje rupe za nasađivanje glave na opuzenskom torzu su u cijelosti odgovarali oblicima koji su bili na elementu za nasađivanje oxfordske glave. Čak je i nabor draperije na desnom ramenu odgovarao njegovu tragu na glavi, odnosno na vratu. Međutim, i draperija torza, koja se tijesno priljubljuje vratu, odgovara onome što zahtijeva vrat oxfordske glave.
Ustanovili smo da je opuzenski torzo bio pronađen prije 1847. u Naroni, na mjestu koje nije moguće točno identificirati, ali najvjerojatnije zajedno s drugim kipom, za kojega smo ustanovili da je bio iz Augusteuma, Tiberijem, o kojem smo već raspravili. Torzo je prvi spomenuo Sir Gardiner Wilkinson, koji ga je vidio u Opuzenu i o njemu pisao 1848. godine. Direktor splitskoga Arheološkog muzeja Mihovil Glavinić, koji je zabilježio Livijinu i Merkurovu glavu u jesen 1874., vidio je i torzo te iste godine. Austrijanac R. Schneider ga je opisao 1885.On je spomenuo i dvije glave, ali bez ikakva dovođenja u svezu s tim kipom, te je naveo da one više nisu u Naroni, budući da su prodane nakon Glavinićeve bilješke. Međutim, on je naveo gdje su glave bile nađene, te je zabilježio ime izvornoga vlasnika Antonija Vučića, pa mi se čini da je moguće identificirati tu topografiju u Donjemu gradu, blizu foruma, te da se može zaključiti da su one potjecale s područja foruma ili iz samoga Augusteuma. Sad znamo i to da su kipovi preneseni u Opuzen 1847., ili nešto ranije, i to pod vodstvom Anđela Vidovića, prefekta, u njegovu kuću u Opuzen.
Implicite, sklon sam, zbog svega toga, kao i zbog okolnosti koje sam protumačio u svezi s Tiberijem, zaključiti da je Oxford-Opuzen Livija bila, također, iz Augusteuma.
U takvim okolnostima, statua br. 6, od penteličkoga mramora, najveći ženski kip otkriven u Augusteumu, možda je, također, Livija, ali iz Augustova doba. Naime, budući da je Oxford-Opuzen Livija iz Tiberijeva doba, može se pretpostaviti da je u Augusteumu postojala Livija iz Augustova doba, bez obzira na pitanje o stvarnoj provenijenciji Oxford-Opuzen Livije, iz Augusteuma ili izvan njega. Kip br. 6 bio je, naime, na južnoj strani Augusteuma, dok je pretpostavljena lokacija Oxford-Opuzen Livije bila na njegovoj sjevernoj strani.
Teza o dvjema Livijama u Augusteumu odgovara tezi o dvama Augustima: onomu prvome iz doba osnutka Augusteuma i onomu drugome iz Tiberijeva perioda, kojega je, pak, postavio Dolabella. Isti je namjesnik, prema mom mišljenju, simultano postavio Tiberija i Oxford-Opuzen Liviju. Ta moguća druga Livija ne bi bila iznenađenje, budući da je Livija, kao careva majka, doživjela još veće časti od onih koje je imala u Augustovu periodu. Livija je umrla godine 29., a kada je za vrijeme Klaudija, godine 41., konačno deificirana, njezin je kult u Naroni još narastao; naime, dva natpisa tada spominju sacerdos Divae Augustae.
Tiberije*
Nakon istraživanja u naronitanskome Augusteumu, nedvojbeno znamo da je i tzv. torzo imperatora iz Opuzena bio u Augusteumu u Naroni. Naime, tu smo otkopali dio imperatorove odore, koji tom torzu upravo nedostaje, ali i imperatorove noge, koje točno pristaju na torzo. Dakle, potvrdilo se da je torzo u Opuzenu, ne samo što se znalo, iz Narone, nego upravo iz Augusteuma. Stoga, pronađenim skulpturama u Augusteumu moramo pridodati još jednu, petnaestu veliku statuu. Znači da je i taj kip bio u hramskoj celi kad su njezine skulpture rušene; znači potvrdu onoga što smo pretpostavljali, da su neke od skulptura i većina njihovih glava bile izbačene kroz vrata hrama u predvorje i, dalje, na forum. To se upravo zbilo i s opuzenskim torzom. Pri rušenju, jedan je njegov komad otpao (posebna je priča zašto upravo taj komad). Komad koji je otpao ostao je nad mozaičkim podom, zajedno sa svim ostalim sadržajem koji smo otkrili, budući da je taj sadržaj bio zatrpan ruševinama hrama nad kojima je u 6. st. ukopano groblje, koje je u krajnjoj instanciji sačuvalo taj sadržaj do naših dana. Ono što je bilo izbačeno vani, nije imalo nad sobom toliko debelu zaštitu zemlje, i ono je ranije došlo na vidjelo dana pojedinim radovima mještana na tom prostoru, odnosno, arheološkim sondažama. Tako je moglo biti s opuzenskim torzom.
Druga je mogućnost da je i kip u cjelini bio razbijen već u samom Augusteumu. To zapravo kazuju noge koje smo mu pronašli, te imajući u vidu okolnost da u sjeverozapadnome uglu hramske cele nismo našli kipova, a ni grobova iz kasne antike, što dodatno govori o poremećenosti sloja u tom dijelu hrama, možemo pretpostaviti da su upravo na tom mjestu kopali i našli torzo onda kad su ga i prenijeli u Opuzen. To bi otvorilo i mogućnost pretpostavci da je i Livija bila nađena na tom mjestu.
S obzirom na okolnost da je monumentalni kip morao biti visok oko 2,60 m, bio je drugi kip - po monumentalnosti - u Augusteumu, odmah iza Augustova, ili kao i on. Bio je, također, od penteličkoga mramora, kao i August. Imajući u vidu moguću dataciju kipa, njegov kontekst u hramu i, izgleda, presudnu ulogu Dolabelle u drugoj fazi postavljanja statua, nakon Augustove smrti, predložio sam interpretaciju tzv. torza iz Opuzena kao kipa cara Tiberija. Čini mi se da je mjesto nalaza nogu s postoljem, koje se spajaju na torzo, iz Opuzena, a to je u neposrednoj blizini središnje statue koju smo interpretirali kao Augusta, najjači argument u prilog atribuciji toga kipa Tiberiju, premda i neka datiranja sličnih kipova u oklopu, kako to čini Stemmer, idu u prilog takvoj atribuciji.
* Iz članka dr. Emilija Marina "Naronitanski Augusteum i istraživanja u Naroni" 1988.-2001., HAD, Zagreb-Metković-Split, 2003.